treba mi čaj
od želja,
prstohvatom
bijega
dobro začinjen
slobodom,
u šalici
dubokoj kao pogled
i čvrstoj kao
vjernost.

da me ugrije
kad me smrznu
svjetske samoće
i pritisnu
noćne tišine…

da me opusti
kad ne mogu
pustiti
sve što me drži.

htjela bih čaj
od bezbrižnih snova,
i oblaka kroz koje se
ne propada.

ne treba mi šećer
ni med,
jer je toplina
najljepše sladilo,
a mašta dovoljna boja.

i eto,
dajem riječ
da se vraćam
u boj s vjetrom,
onda
kad šalica
bude prazna.

Adna L.