Allahu ekber!

Povik koji vojsku čini pognutom pred Vječnom Silom.
Spusti čelo, o ti koji misliš da imaš moć, jer od te tvoje ima Veća i jedina prava.
Gledaj… gledaj u zemlju od koje si stvoren i šapući hvalu Onome koji je uvijek nedovoljno pohvaljen.
I svjedoči, srcem i riječima, da nema drugoga, do Njega, koji će te vratiti u istu tu zemlju i nakon toga te iz nje izvesti!

Allahu ekber!

Povik…
Vojska je opet uspravna.
Ustani i sjeti se da si ista ona mrva koja si bio dok si čelo pritiskao o hladno tlo.
Pogledaj oko sebe i trudi se da razumiješ slabosti svoje braće, koji su jednako zemlja i jednako duša, kao i ti. Oni su tebi dati, da budeš dobar prema njima, pa da onda Veliki bude nemjerljivo bolji prema tebi.
Znaš li ti da On vraća više nego dobije, a nije dužan da to čini?
Znaš li da te voli dok mu leđa okrećeš i zaboravljaš da, iako si od nje stvoren, nisi ostao zemlja, pa da budeš tako nisko? Zaboravljaš zašto ti je dao srce, pa ga tušiš, umjesto da te ono vodi,  i zašto ti je preporučio borbu sa vlastitim nefsom, pa ga ostavljaš razuzdanog. Voli te i čeka tvoju sedždu, Onaj koji je iznad svega. A ništa si…

Esselamu alejkum we rahmetullah!

Mir vama, Plemenitim pisarima…

Čovječe, zašto se ne trudiš da više zaposliš onoga što ti bdije nad desnim ramenom?
Nauči da širiš mir, i među onima koje znaš i koje ne znaš. Nauči da nisi rob samo između tekbira i selama, već na svakom koraku, htio ili ne… a da li će ti koraci biti u tvoju korist?

Dok živiš opterećen grijesima, odlažući pokajanje, što ti samo povećava tu prljavu gomilu na leđima, zapamti… Kuda god se okrenete – pa tamo je Allahova strana…

Mjesto za sedždu te čeka iza svakog ćoška… nemoj ga pogaziti i otići, a da ga suze pokajanja nisu nakvasile. To su vrata koja ti se neće zatvoriti dok duša ne dođe do grla, pa zar da budeš nesretnik koji će ih ostaviti za leđima?