Zanimljiva mi je pojava ogromnog (i ne pretjerujem kad to tako kažem) broja hidžabica koje su uplivale u vode modnog blogeranja i koje zapravo plivaju jako dobro u njima. Imaju milijunsku publiku za svoje make up tutorial-e, instagram profile sa dnevnim outfit-ima i vrišteće curice koje ih dočekuju na raznim crvenim tepisima i žele biti takve kad odrastu.

Naravno, one dobiju prostor da postanu duhovne vođe za očajne tinejdžerice koje samo žele tisuću folovera makar na jednoj od sto društvenih mreža u koje su učlanjene… Na njih se gleda kao na moralne uzore, jer, one, aman, nose hidžab, a nisu kao one zaostale tipice koje nose široko, dugo i neprovidno.  U jednom tvitu promoviraju “budi svoja” stav, a već u idućem podučavaju kako staviti puder da što manje ličiš na sebe. One su izmislile toplu vodu kad su uklopile modu i vjeru.

Al’ malomorgen. :))))))))))))))))

Nadalje, brada se samo jedno jutro probudila i odlučila biti novi modni trend, umjesto obilježje četnika… ups, vehabija. Naravno, ona mora biti ukombinirana sa stavom mačo lika, seks mašine… nije fora da se nosi brada i obara pogled. Brada služi da ženke sline, a ne da muškarca podsjeti na to da je njegov posao zavrtati šarafe po kući i naučiti sinove da je roza, ipak, ženska boja.

I tako… već neko vrijeme pratim šta se dešava sa muslimanima na globalnoj razini… i teško mi je objasniti ovakva dešavanja bez da nekoga uvrijedim, ali eto vi zaključite tko je ovdje glup.

U Velikoj Britaniji policija i ostali službenici primjenjuju metodu zvanu soft apartheid, kojom prave razliku između prihvatljivih i neprihvatljivih muslimana.

Ovi iz druge kategorije, dakako, bivaju marginalizirani na razne načine, od besmislenih krivičnih prijava na njihovo ime, blokiranja bankovnih računa iz čistog mira do jednostavnog širenja glasina, koje ih na kraju potpuno isključe iz “legalnog” društvenog života.

Prihvatljivi muslimani su oni koji se mogu uklopiti u zapadni standard muslimanstva, koji podrazumijeva one ženske s početka, koje hodaju u uskom, kratkom i providnom, sa maramicom na glavi koju umotaju u turban ili prebace u stilu “nosim ja hidžab, al’ ne baš tol’ko…” i mužijake koji nose tajice, pa puste bradu i oblikuju je tako da bude u skladu sa trendovskom, ali obavezno srede obrve, da ne bi skroz izgledali kao muškarci.

Ako spadaš u ovu drugu grupu, onda dobiješ sav medijski prostor u sred Amerike, pa čak i Obama zagovara tvoja građanska prava, a Dolce&Gabbana ti dizajnira odjeću.

Prihvatljivi muslimani su to čisto zato što su obični konzumenti, a višestruki okupatori i pokretači svih svjetskih zala su tu, naravno, vidjeli svoju priliku. Kao i u svakom našem propustu. Kome trebaju ljudi koji su neovisni o njima, koji klanjaju pet namaza, udjeljuju siromasima (umjesto bacanja novca na markiranu robu) i nemaju vremena za ekrane, jer su zauzeti unapređivanjem sebe, svoje porodice i društva?

Svi oni koji su se pronašli u opisima modernog muslimanstva, neka znaju da nisu fora i kul, nego su stoka koju muze tko god stigne.

Oni koji se ugledaju na njih, neka znaju da love vjetar, jer nije zlato sve što ima stotine lajkova, osim u očima slijepim za Istinu.