“Otišla bih bez da se s mjesta maknem,
plakala bih suze koje ne teku,
pričala bih riječi koje šute,
gledala bih pogled koji žmiri,
slušala bih zrak i tišinu,
hodala bih stojeći u mjestu,
i sjedila bih ležeći na travi,
penjala bih se visoko u padu,
i padala bih leteći prema nebu.

Kad bih mogla učiniti nemoguće..”

Pošto sam pitanja na ovu temu dobivala više puta… evo odgovora.

Ima tamo negdje jedan (načelno) čovjek, zovu ga Bil GejC. To vam je onaj za kojeg kažu da ima veliki mozak… i još veći novčanik. Eh, on je jedan od ljudi koji financiraju globalno vakciniranje djece, a koje je pod nadzorom WHO-a. Njegova, očito slabo poznata, izjava je da vakcina, između ostalog, služi za kontrolu broja stanovništva na Zemlji. Neželjene reakcije koje se javljaju točno kod određenog broja rođenih i vakciniranih nisu slučajne. U biti se točno zna koje dijete, gdje i kad će biti… u ulozi kolateralne štete zbog ‘općeg dobra’. Djeca su ovim ljudima samo i isključivo broj. Statistika.

Dakle, od vakcina(cije) imamo određenu korist, ali ona ne služi samo tim ciljevima. Za ove koji će reći da to nisu učili u školi, vjerujte mi… ja sam insajder na neki način. Znam kako nas odgajaju da (ne) gledamo na te stvari. Znam i šta rade da nas spriječe da uopće pomislimo drugačije. Tako da… obrazovni sustav nije nikakvo mjerilo…

Kakve veze ima Amerika s ovim? Eh, AmerikaNSTVO je postalo više ideologija, nego nacionalna pripadnost. Oni hoće da kontroliraju svijet. Zato i pojam cionizma, koji je također isključivo u službi kontrole teritorija (nek’ priča tko šta hoće, ali to je tako), ide odmah uz Ameriku.

Amerika je tvornica zla. WHO i sve ostale organizacije su samo neki od oblika američke vojske.

Ah-aaa, oni cijelu planetu oslobađaju… energenata, života i tako tih sitnica… uostalom, šta će ljudima to?

Znate li uopće zašto su muslimani najviše na udaru oslobađanja? Mi se ne prilagođavamo njihovim standardima. Mi, muslimani, razmišljamo. Ako nam Bog nije zabranio to, tko je Amerika da to učini? Mi smo razumom obdareni i ne treba nam da nas (od njega) oslobađaju. Njima je to neshvatljivo. Zato nas bombardiraju.

Da nas mogu osloboditi razuma, oslobađanje energenata na našim područjima bi bilo a pis of kejk. Uostalom, Saudijska Arabija je čist primjer toga. Sreća pa nas ima na cijelom svijetu, a ne samo tamo. :)))

A što se tiče homoseksualizma… Na početku sam navela da WHO kontrolira vakcinaciju. ISTA ta organizacija koja ubija djecu zato što je teže veću populaciju kontrolirati, je skinula homoseksualizam sa liste psiho-oboljenja. Po američkim instrukcijama, naravno.

Spominjem ovo ponovo samo zato da povežete stvari.

Zar nije lakše pustiti bolest, KOJA ONEMOGUĆAVA REPRODUKCIJU, da hara svijetom, usput ju promovirajući kao kul stvar i nešto što ako ne poštuješ , nisi tolerantan, napadaš na ljudska prava, na ljubav…(joj hahah ovo za ljubav mi je bilo najjače… hahahaha) nego proizvoditi, distribuirati i aplicirati vakcine koje imaju isti cilj?

Eto. Moj problem je što je Amerikanstvo zarobilo vaše mozgove. Žao mi je da živite u zabludi, da ne znate u kakvom ste svijetu… Žao mi je da mislite da je hidžab terorizam, a gole si*e i gu*ice soboda izražavanja. Žao mi je da odgajate djecu u takvim zabludama. Žao mi je da vam tinejdžerke hodaju sa trbusima do zuba, i da se vi osjećate krivima što im niste dali dovoljno prostora, jer da jeste “ne bi se to desilo”… jel de? Tako su vas učili.

Obrazovni sustav nije mjerilo. I to mi je od svega najžalije.

To je to… mimo toga nemam problema sa tim kontinentom.

Na HRT1 totalno opušteno govore o “hrvatskom entitetu u BiH”, i to nitko ne primijeti??

I can do whatever i want. 😀

vidjet ćemo gdje će me to odvesti.

odustala od svih planova. Nek’ ide život. 🙂

Decembar… i sve te “od slijedeće godine (ne)ću…” priče.

Ide mi to na živce, najiskrenije. I uvijek se pitam zašto bih vjerovala ljudima koji iznevjere obećanje dato samima sebi? Generalno ne vjerujem ljudima. Ne vjerujem im ni usmeno, ni pismeno. Jedna jedina osoba (mimo najuze obitelji) koja je dokazala da zaslužuje stopostotno povjerenje je tamo u gradu mojih uspomena. Ipak, ta osoba je toliko dobra, da ju i najmanje loša stvar na svijetu može slomiti. Njena suza je teška kao cijeli dunjaluk… Srušila bih ga za nju bez razmišljanja.

Uglavnom, da se vratim na temu iz prve rečenice posta… Ja ne pravim te planove. Ne obilježavam početak nove godine. I kićenje jelke je totalna glupost. Čak i kad to ne bi bilo u sukobu s mojim uvjerenjima, meni bi to bila teška idiotarija. Definitivno je onaj tko je to izmislio, napravio budalama mnoge ljude… Zamislite neki paralelni univerzum gdje jelke okite ljude i onda gledaju u njih jer su svjetlucavi. Glupo, je l’ de?

Ipak, imam plan za jednu godinu, koja će tek doći… I tri cilja za nju su: novi telefonski broj, nova adresa i aparat za kafu.

Valjda zato ništa ne sanjam već godinama. Čekam onu u kojoj ću ih moći ostvarivati čim otvorim oči. Do tad, pustit ću ljude da se vrte u blizini… nikad ne znaš šta od koga možeš naučiti, je l’.. :))

“Eh, oduvijek sam volio ime ove bakterije… pravo lijepo zensko ime. A sta rade lijepe zene? Sta PRVO rade? Podvuku ti se pod kozu! I onda…(*osmijeh*) E, tako se i ova bakterija podvuce pod sluzokozu tankog crijeva i onda… unistava!…”

Haman je njega neka unistila pa vazda koristi metafore na ‘vaj fol…

I’m used to people going away. And it doesn’t bother me… I don’t care. And it’s not them i don’t care about, but myself (although, they may never realize that). I don’t care if it hurts… ’cause, you know, i’m also used to the fact that things in life don’t last… not ever…

And you know i’m not much of a… what’s the word for people who know how to express feelings in a normal way? Well, you get the point…

BUT, when it comes to you… i think i decided to hold on. 🙂

You don’t get to push me away. When i decide to stay, i stay forever. And that happened only one time before you turned up. That one person also can’t get rid of me. :p

The point is… stop being an idiot. Don’t make me use nice words… i’m not very good with them. 🙂

Ovih dana je na naš grad (sleš selo :D) pala magla i nikako da ode. I tako sam, vraćajući se neku noć kući, skontala da je ta cijela situacija mnogo slična mojoj naravi.

Ja imam neki čudan sistem po kojem funkcioniram… Nerviram se puno oko stvari za koje ljudi kažu da su sitnice,  a one ‘biva velike, često previdim. Međutim, što god da mi se desi u danu, kad se probudim nakon prospavane noći, ponašam se i osjećam kao da se nije ništa desilo.

Isto kao što sam, na putu doma, bila okružena maglom, kroz koju su se jedva vidjeli obrisi svjetala iza i ispred mene, tako mi je i u glavi što se tiče doživljaja i događaja. Svakodnevno.

Ne gledam naprijed previše, niti se puno brinem za onim što je prošlo.

Ne, to ne znači da nemam planove, ali oni su tu samo okvirno, ugrubo našvrljani u nekom čošku svijesti. Da, trudim se ostvariti ih, ali ne nastojim nešto prolazno steći po svaku cijenu.

Također, ljudi mi često govore da je pogrešno “zaboravljati”… to su obično ljudi koji miješaju pamćenje i razmišljanje. Ne volim trošiti vrijeme razmišljajući o onome što je već prošlo, jer je besmisleno. Osim u slučaju kada utječe na sadašnjicu, u kojoj nešto mogu učiniti da popravim  stvar.

Vrijeme je najvrijedniji resurs. Njegova raspodjela je prioritet. Prošlost i budućnost su u magli. I tako treba da bude… inače se čovjek izgubi u labirintima vlastitih strahova i ambicija.

Vjerujem da je ova vrsta magle jedini način da nesmetano gledaš i usredotočiš se…  na ispravne stvari.