Someone you haven’t met yet is out there thinking how good it would be to know someone like you…

P.s. Večeras putujem u grad sreće… 🙂

Ne volim nepravdu. Ipak, neki ljudi ne primjećuju da je nepravda i to što ne svjedoče da je istina – istina, pa makar bila protiv njih samih.

Svima onima koji govore da jednostavno ne vide vjerodostojnost te istine, dajem dvije mogućnosti: ili su glupi ili se prave glupi. Svi smo mi dobro svjesni svakog pravila koje prekršimo… i to nas ne čini lošima… naprotiv, čini nas LJUDIMA. Međutim, odbijanje da se suočimo sa vlastitim greškama je, jednostavno, grijeh prema samima sebi i onima koji nas okružuju. A svaki grijeh vodi gorem zlu.

Stvar koja me posebno smeta je sklonost ljudi da svoje aferime opravdavaju nečijim “većim”. Kakva vrsta kukavice je to??

To što se prošli sat Pero izvukao od jedinice, uz veliku sreću što je profesor bio raspoložen, ne čini tebe manje nespremnim za TVOJ ispit! Šta je tu nejasno?

Uzgred, ljudima koji razmišljaju na ovaj i slične načine savjetujem da se sjete da će sami u svoju raku. Neće im pomoći to što je na svijetu bilo milijun ljudi koji su riskirali svoj život i preživjeli, dok je on taj koji je, eto baš u tom trenutku, umro.

Ne tražite si isprike. One su vam nešto kao Djed Mraz… Priča u koju vjerujete dok ne odrastete… ili, što je slučaj kod manje sretnih, ne umrete.

“No matter how long you have traveled in the wrong direction, you can always turn around.” Boonaa Mohammed

Podstanarka me opet maltretira… odlucila sam ostati doma i odmoriti malo.

Nisam filmoljubac, ali ce mi danas biti dug dan… znaci trebam preporuke, pa bujrum? 🙂

why do we bother with love, if it never lasts?

Danas mi je dan ispao potpuno drugačiji nego što sam planirala. Nije mi žao…

Bili smo famElijarno u Ze. Svakako je to bio dio plana za danas, ali smo, budući da su neke druge stvari otkazane, odlučili produžiti svoj provod tu. 🙂 I alaj je bio provod… Roditelji su nas, nakon kratkog pića s nekim pametnim ljudima, odveli u megasuper slastičarnicu. Zove se Europa. Ja sam predložila da kažemo da smo građani EU, pa možda možemo jesti besplatno, al’ je kućna ulema odbila. haha

Fin ambijent… kolači i ostali deserti prave bombe. (Ima jedan kolač koji se fakat zove “bomba”…)

I sad, mi trebamo izabrati šta da jedemo… jarane, ne mo’š skontati gdje ćeš gledati, a kamoli šta jesti. Stvarno izlog da ti vilica padne na pod. (i još kad si poguzija k’o ja…) Uglavnom, odlučili smo se, izabrali mjesto i sjeli. Da, naravno da smo zauzeli dva stola… hhh

Dok smo se častili, osjetila sam da me grize savjest. Ne zato što smo potrošili mnogo para, nego zato što sam se sjetila par stvari koje su učinile da shvatim koliko sam zapravo nezahvalna. Prvo sam se sjetila djece, čijoj gladi gotovo svakodnevno svjedočimo i njihovih roditelja koji nisu u stanju da im priušte ni osnovno… onda sam se sjetila jedne priče koju sam slučajno saznala. Naime, moji roditelji su nekad daaaavno dok smo moja braća i ja bili skoz mali, išli poslom kod rođaka u Austriju i moj otac je, s obzirom da smo tad doselili u Bosnu i da situacija nije bila bajna, vidjevši izbor slatkiša koji su djeca tih rođaka imala, rekao da se nada da će i oni nekad biti u mogućnosti nama priuštiti takvo nešto.

Danas je situacija drugačija. Moji roditelji mi priušte sve što poželim, i više od toga (u okviru stvari koje su dobre po mene). A ja sam… nezahvalna. Vrlo često uzimam zdravo za gotovo njihove žrtve… nikako svjesno, ali svejedno… sama činjenica da ne razmišljam o tome dovoljno mi je poražavajuća.

Žao mi je što im ne pokazujem dovoljno koliko ih volim i koliko sam sretna što ih imam… žao mi je što nisam bolja. Nadam se da ću uspjeti da popravim to.

Oh there’s a very pleasant side to you
A side I much prefer
It’s one that laughs and jokes around
Remember cuddles in the kitchen
Yeah, to get things off the ground
And it was up, up and away
Oh, but it’s right hard to remember
That on a day like today when you’re all argumentative
And you’ve got the face on…

Mislim da sam izgubila prijatelja. Nisam iznenadjena sto je napravio sve to… ljudi su takvi. Ali sam iznenadjena sto sam se, na trenutke, osjetila povrijedjenom… nema smisla.

Haj sad svi da se uhvatimo za ruke i da plačemo zato što jadni mali Amer nije imao parking mjesto i što je preživio toliki stres dok je ubijao troje mladih ljudi. Ipak je to napor!

Fuj.

To je tip koji je otvoreno na društvenim mrežama promovirao islamofobiju i rasizam. Ipak, njegova žena tvrdi da njegovi postupci nemaju veze sa (ispoljenim) frustracijama i da on nije bio vođen mržnjom prema islamu. ha ha

On je, znate, poremećen, nije dobro u glavi, ima problema sa kontrolom bijesa. Mislim… tko od nas bi trpio parking mjesto koje je udaljeno dva metra od prvog koje nam je zapelo za oko?

Nije on terorist… ti i takvi žive malo dalje, ne zovu se Amerikancima i bivaju optuženi i kažnjavani za djela koja ni u SF filmovima ne bi mogli izvesti, jer se, po svjedočenju DESETINA ljudi, nalaze na drugom kraju države u vrijeme događaja. Al’ dobro, ti ljudi su muslimani. To je terorist i opasnost za nacionalnu sigurnost prije nego njegova mati skonta da joj raste u trbuhu.

Točno me neće iznenaditi ako počnu muslimanske bebe, prije presjecanja pupčane vrpce, provlačiti kroz detektor za metal i ispitivati o oružju za masovno uništenje koje se krije u majčinoj abdominalnoj šupljini.

Fuj.

Hajmo, ljudi, plakati. Sa ovog svijeta je otišla savjest i svijest o bilo kakvim vrijednostima. Tugujmo jer parking mjesto vrijedi više od tri ljudska života. Užas. Strava i užas.

Pun mi je kufer ljudi koji misle da su moral i ‘šuti i trpi’ isto. Nisu. Nikad neće biti.

Muka mi je od nepravde. Cijeli život sam pod njenim utjecajem, i to na strani kojoj bi, kao, trebalo biti dobro. Koja bi trebala imati benifit od te nepravde. Ali nije. Nikad i nikome neće biti dobro u nepravdi. Morala sam šutjeti jednoj osobi u životu. Trpiti, a sve iz straha od njenog zla, koje bi moglo utjecati na ljude koje volim. To je u tom trenutku bio najbolji izbor. Više ni toj osobi neću šutjeti. Previše je silnika na ovoj planeti i odbijam biti jedna od onih koja će zlo potpomagati svojom pokornošću.

Bojim se samo Boga. On je jedini koji upravlja mojim životom, svi ostali su prolaznici.

Ljudi koji siju strah među onima koji su im podređeni su mi odvratni. I oduvijek sam imala problema s takvima, i vrlo vjerovatno ću ih uvijek imati.

Uredu je biti pozicija, uredu je biti autoritet, ali ti to ne daje za pravo ucjenjivanja, siljenja i maltretiranja.

Poštujem ljude koji su spremni igrati svoju igru, koji se ne boje vlastitih pravila korištenih protiv njih. Ti ljudi su pravedni. A oni koji, čim pokažeš da nisi samo netko iz mase koja im potvrdno maše glavom na sve nebuloze, udaraju nisko, budući da znaju da se nećeš spustiti na taj nivo, su mi jadni.

Previše maltretiranih ljudi sam srela i slušala. Neću biti jedna od njih.

Nisam bezobrazna ako ne dam da me gaziš. Ti si bezobrazan jer me napadaš na ličnoj osnovi, zato što i sam znaš koliko je šuplja priča koju prodaješ.

Nad silom uvijek ima Sila, i ova druga je jedina kojoj se bezuvijetno pokoravam, a ostalima tek onoliko koliko joj se i oni sami pokoravaju. Točka.