Pun mi je kufer ljudi koji misle da su moral i ‘šuti i trpi’ isto. Nisu. Nikad neće biti.

Muka mi je od nepravde. Cijeli život sam pod njenim utjecajem, i to na strani kojoj bi, kao, trebalo biti dobro. Koja bi trebala imati benifit od te nepravde. Ali nije. Nikad i nikome neće biti dobro u nepravdi. Morala sam šutjeti jednoj osobi u životu. Trpiti, a sve iz straha od njenog zla, koje bi moglo utjecati na ljude koje volim. To je u tom trenutku bio najbolji izbor. Više ni toj osobi neću šutjeti. Previše je silnika na ovoj planeti i odbijam biti jedna od onih koja će zlo potpomagati svojom pokornošću.

Bojim se samo Boga. On je jedini koji upravlja mojim životom, svi ostali su prolaznici.

Ljudi koji siju strah među onima koji su im podređeni su mi odvratni. I oduvijek sam imala problema s takvima, i vrlo vjerovatno ću ih uvijek imati.

Uredu je biti pozicija, uredu je biti autoritet, ali ti to ne daje za pravo ucjenjivanja, siljenja i maltretiranja.

Poštujem ljude koji su spremni igrati svoju igru, koji se ne boje vlastitih pravila korištenih protiv njih. Ti ljudi su pravedni. A oni koji, čim pokažeš da nisi samo netko iz mase koja im potvrdno maše glavom na sve nebuloze, udaraju nisko, budući da znaju da se nećeš spustiti na taj nivo, su mi jadni.

Previše maltretiranih ljudi sam srela i slušala. Neću biti jedna od njih.

Nisam bezobrazna ako ne dam da me gaziš. Ti si bezobrazan jer me napadaš na ličnoj osnovi, zato što i sam znaš koliko je šuplja priča koju prodaješ.

Nad silom uvijek ima Sila, i ova druga je jedina kojoj se bezuvijetno pokoravam, a ostalima tek onoliko koliko joj se i oni sami pokoravaju. Točka.