Danas sam prvi put dala injekciju pacijentu… Bilo je malo weird…
Naime, meni su profesorica, sestre i tehničari rekli da je “ok biti nervozan i da se svakome tresu ruke kad to radi prvi put”. Meni komšija bio u službi danas na mom odjelu i davao mi prekul zadatke, a između ostalog i taj. (i inače radim super poslove, ali ovo je bilo spešl)
Uglavnom, došla ja u bolesničku sobu sa jednom od sestara i volonterom koji me cijeli dan pratio, al’ nije riječ rekao. Ja stala i čekam da se unervozim i da mi se počnu tresti ruke. haha 😀
Ma kakvi… Trema ni prošla pored mene nije. 😀 Al’ pacijenta je drmala… (garant mu je netko prenio ono da je potpuno ispravan EKG aparat magično poludio kad sam ja ušla u prostoriju gdje su pacijentu radili pregled. Znači, momak kojem su ga radili ima negdje oko 25-6 godina, a nalaz mu je bio, kako kaže sestra, takav da ne bi trebao biti živ. Zaključili su da se aparat pokvario i sad ja izbjegavam EKG aparate u širokom luku. haha :D)
Ipak, injekciju sam dala brzo i bezbolno, pacijent je bio zadovoljan, a nadležni oduševljeni. 😀
iyi geceler.
http://www.youtube.com/watch?v=wr9mjd3oD34
kako se nisi bojala, dati inekciju?? Ja bih crkla :/ negdje sam cula da se ispocetka uce studenti davati inekcije na narandze. Je li to istina ? 🙂
što se tiče straha, mislim da ga nisam imala zato što sam ciljano upisala školu, pa sam i očekivala ovu vrstu posla, a ja se baš i ne bojim nečega što očekujem. 😀 Za narandže je točno, kod nas se vježba i na jastuku, a neki se čak usuđuju vježbati i na kolegama. 😀