Sinoć ja bila vani. I nađoh se u blizini mjesta gdje su se vršile zadnje pripreme za predizborni skup Narodne stranke Radom za boljitak. Sa zvučnika je treštala pjesma “All I want for Christmas is you“. Ha ha ha.

To oni foteljama u avansu…

Ja ne kontam je l’ ljudi ovdje u Bosni (i Hercegovini) zbilja vjeruju da oni nešto biraju?? Haha, čuj izbori… Ja sam još prije četiri – pet godina u Omladinskom centru slušala priče o tome kako lakše izvesti neku vrstu malverzacije što se tiče glasova na “izborima” (smiješna mi je i riječ…). Eto koliko je to, zapravo, lako. U Bosni.

Ovi što kažu da se sve to može uredno provjeriti i kontrolirati, lažu sami sebe.

Ne može se ba provjeriti koliko točno ljudi živi i (ne) radi ovdje, a kamoli šta dalje.

Točno se ovaj narod ponaša kao ovce. “Vlast” koju “biraju” ih je uvalila u tor, čije granice su im implementirane u svaku sekundu života. Jah, nebo je, ustvari, žuto… jer tako kaže vlast… jer smo ju mi birali, zar ne? Đe ćemo mi krivo izabrati…

Doduše, “šta mi tu možemo”, kao i za slučaj poginule Have. K’o fol nešto digli hajku, proteste organizirali… i to je to. Lik pušten – nikom ništa. Toliko o pravdi u ovoj državi. Ipak, pravda i pravo nisu isto. Zadovoljenje prava ne garantira zadovoljenje pravde. Posebno u Bosni.

 

haha…

Eh, uopće nije smiješno…

Jučerašnji dan je bio iznimno težak, za mene osobno iz privatnih razloga…
A i za ovu državu… ali njoj je, uostalom, samo jedan u nizu.