Ja jutros sabahile u 10 h išla u dućan po kruh, jer nisam bila vrijedna jučer i nisam napravila domaći. Prolazim pored komšija, selamim se, upitam za zdravlje i tako te stvari koje rade fina djeca.

Kad sam ja nastavila svojim putem, priča jedan od komšija drugome: “Ma ja, bolan… bilo je to tako šezdes’četvrte, kad su mi radili na onoj kući gore s avlijom. Sjećam se dobro, 1.9.’64. saš’o snijeg vam’ dol’ sa sela… nije ovo ništa novo, samo da hoće oprave počet’ zima, da nas ne zeza.”

😀

Zrak miriše na hladnoću i snijeg… i, iznenađujuće, meni je godilo. :))