Čarli Braun: hej, Snupi, šta je to metafora?

Snupi: metafora je kad ti nisi kolačić, a netko ti kaže da si njegov kolačić.

Do sad nisam davala nikakve komentare na trenutnu situaciju u svijetu, prvenstveno zato što nemam vremena da sjedim pred kompjuterom i pišem. One informacije koje i podijelim su neke kratke i dijelim ih preko telefona.

Ali (jer uvijek ima ali), nedavno sam razgovarala sa dvije interesne grupe ljudi. Zanimljivo je njihovo razmišljanje što se tiče tih dešavanja; od terorizma i ostalih izmišljotina, do tursko-ruskog pitanja.

Ne postoji čovjek koji je potpuno drugačiji od ostalih. Iako takva tvrdnja ne prija mnogima, svi se mogu ukalupiti u određeni tip osobe, a pogotovo kada se govori o funkciji u društvu.

Uglavnom, makar dvojica od svih mojih sugovornika su rekli: Ma mene boli briga, samo nek’ se ništa u Bosni ne dešava. Dok je ovdje mir, meni je dobro.

Naravno, u mojoj glavi su te osobe odmah bile svrstane u grupu ljudi, koja, sve su prilike, dominira u BiH.

Na trenutak ćemo zanemariti da je takav stav apsolutno neljudski i da je svatko tko razgovara sa takvom osobom svjestan da bi se sutra mogao raspadati, a da ga ona ni ne pogleda, jer to se nje ne tiče, i razmisliti koliko je dio rečenice “nek’ se ništa u Bosni ne dešava”, zapravo, logičan.

Okej, rokaju se Ameri i Arapi, dodamo prstohvat Francuza, jušnu kašiku Rusa i, na kraju, začinimo Turcima. Tu negdje će se uvaliti i Njemci, iako im nije ni u kakvom interesu, al’ kud sva raja, tu i Švabija… Kina i Japan, da ne bi ostali kao neoštećene industrijske sile, bivaju napadnuti i… i, i….

Realno, samo više država može biti uvučeno u cijelu situaciju, a nikako manje.

Vjerujte mi da, ako se situacija nastavi kretati u istom smjeru, na pola puta nafta više nikome neće biti ni na kraj pameti, a cijeli svijet će biti već preduboko u kaosu da bi se sve jednostavno zaustavilo. Naravno, ratovima se ne dobivaju samo ljudske žrtve, nego i šume budu spaljene, rijeke zagađene, zrak kontaminiran, zaraze raširene… Ne postoji dolar koji može riješiti takve probleme u tom obimu.

I šta onda bude?

Onda se nađe riznica šuma, rijeka, čistog zraka i jeftine radne snage (čitaj, onih koje je lako poklati) i iskoristi se prilika. Bosna se savršeno uklapa u ovakav opis.

Al’ hajd, neka je nama dobro, nema veze što će nam djeca ili unuci biti žrtve iste stvari koja se nas nije ticala.

Inspirirana alkemičarevim postom, odlučila sam podijeliti s vama ovu sliku. Uslikala sam ju nedavno u jednom od supermarketa. Ovako se odgoje iskompleksirane djevojčice, koje onda hodaju svijetom kao nalakirane, napumpane, nacrtane, i šta sve ne, žene.

Nije mlađe slađe, nego je lakše za izmanipulirati.